ISSN ONLINE: 3006-5925, ISSN PRINT: 3006-5917
Godine 2020. počela je gradnja objekta poznatog kao “Crkva Trojice”, kako su objavili srpski javni izvori. Ovaj objekt nalazi se u Nakellu, Peć, mala građevina okružena s više starih groblja, s lakim pristupom glavnoj cesti u selu.
Na posjedu u kojem se nalazi objekt nedostaju značajnije zaštitne barijere, koje omogućuju nesmetan pristup svima zainteresiranima.
Građevi nedostaje jasna identifikacija vjerske građevine, poput pravoslavnog križa. Donedavno je služio kao sklonište za narkomane, prolazne osobe i beskućnike.
U jeku eskalacije napetosti u hibridnom ratu, Srbija je pribjegla ispisivanju grafita na ovom vjerskom objektu, pripisujući te radnje Albancima.
Institut OCTOPUS pomno je analizirao natpise na unutarnjim zidovima crkve, a također je detaljno analizirao okolnu situaciju i sigurnosnu situaciju između Kosova i Srbije.
Prema tim analizama imamo sljedeće rezultate:
Na osnovu fotografije broj 2, nakon analize izraza “Allahu Akbar,” uočljive pravopisne greške ukazuju na nepoznavanje albanskog jezika od strane osobe koja je napisala ovaj grafit.
Osoba koja je napisala zahvalnicu ima glavni rukopis srpski sa ćiriličnim slovima i također ne poznaje islamsku vjeroispovijest.
Riječ “AKbar” muslimani ne pišu velikim slovom, ai posljednje slovo je i dalje veliko, što liči na psihološko učenje pisanja slova u obliku ćiriličnog slova. Zbog nepoređenja s Allahom ni muslimani ne pišu velikim slovom Akbar, te su ove dvije riječi kontradiktorne jedna drugoj.
Gornja rečenica na istoj slici ima još više problema gdje zapravo kaže “Islani është feju(y) e votme e Vertet”, htjeli su napisati “Islam je jedina prava religija” ali su napisali nešto poput “Islan je nevjerovatna True religiu(y)”, onda autor, ne poznavajući albanski jezik, nije znao napisati riječ “religija”, napisao je “feju(y) (religiu(y))”, dakle, ne znajući ispravnu riječ, on ili ona nije znao označiti slovo “a” na albanskom jeziku na kraju. Autor također, ne poznajući albanski jezik, nije znao napisati riječ “vetme (samo)” i napisao je “votme (omly)” i na kraju je autor napisao i riječ “vërtetë (istina)” kao “ Vertet” gdje je počeo velikim slovom, a isti onaj koji je stavio slovo “ë” na riječ “është (je)” nije znao to isto slovo staviti u riječ “Vertet”
Na fotografiji broj 3 primjećujemo još više argumenata da osobe koje su ispisale grafite nisu Albanci, da ne znaju albanski jezik, a također je glavni rukopis srpski jezik sa ćiriličnim pismom.
Dakle, on je od početka rečenice počeo slovom “C” koje se na srpskoj ćirilici razumijeva kao slovo “S”, a onda je prepisao pokušavajući da ga uskladi sa albanskim slovom “S” ali nije uspio. Isto tako, slovo “j” piše se bez točke iznad slova, kao i slovo “i” koje se piše bez točke iznad riječi “crkva”. Isto tako, riječ “želimo” počinje velikim slovom “D”, sa “j” bez tačke, a riječ “džamija” piše se kao “gjami”. Ovu posljednju riječ znaju svi muslimani kako se pravilno piše, bez obzira na njihov stupanj obrazovanja. Dakle, ovo pokazuje da na fotografiji 3 postoji i druga osoba koja ispisuje grafite unutar zidova i također ima srpski jezik sa ćirilicom kao primarni jezik. Autor grafita je također pokušao nacrtati grafit, ali nije uspio postići cilj.
Na fotografiji primjećujemo i lopatu koja je postavljena ili ponovno postavljena nakon ispisivanja grafita. Lopatu nisu koristili majstori koji su tamo radili, jer majstori ne ostavljaju prljavu radnu opremu kako bi se izbjegla njihova šteta.
Na fotografiji broj 4 uočavamo novi rukopis gdje možemo govoriti o trećoj osobi koja je umiješana u pisanje grafita, a koja također ne poznaje albanski jezik. Autor grafita je stvarno htio napisati “maknite ovu crkvu odavde, ovdje su samo muslimani”, ali u stvarnosti nije uspio i otkrio sebe i svrhu grafita. Osoba nije znala napisati niti jednu jedinu riječ u pravilnom obliku, ali odaje ga i njegov rukopis koji otkriva da zna pisati ćirilicom i vrlo malo latinicom, a još manje albanskim jezikom. U riječi “crkva” nije znao pravilno napisati na albanskom jeziku, čak je i slovo “s” više ličilo na ćirilična slova.
Isto tako, riječ “ka” rukopis je izdao odstupanjem na drugo slovo u obliku ćiriličnih slova.
Na fotografiji broj 5 u riječi “ALLAHU” postoje greške. Pošto slovo “LL” ne postoji u srpskom jeziku, onda autor nije znao kako da ga pravilno napiše i odstupio je tako što je “II” napisao dva velika slova “I” u albanskom jeziku ili dva mala slova “l” ali koji su u sukobu s drugim velikim slovima. Što se tiče riječi “Ekbar” također imamo mnogo svjedočanstava, gdje smo na fotografiji 1 vidjeli da je ista riječ napisana slovom “A”, na fotografiji broj 5 su napisana sa “E” koja ne podsjećaju na slova na albanskom jeziku ali sa ćiriličnim, a na kraju se riječ završava debelom besmislenom crnom linijom.
Na fotografiji broj 5 također primjećujemo da se na vratima nalaze ključevi. Vrata mogu otvoriti samo odgovorne osobe i da vrata nisu otvorena nasilno, već su otvorena na normalan način.
Slika 5 prikazuje ključeve unutar ormarića na vratima, što pokazuje da su počinitelji imali legalan pristup objektu, a ključeve obično drže poslovođa i vlasnici objekta, tako da su imali slobodan pristup. Počinitelji su pisali po unutarnjim zidovima kako ih ne bi primijetili prolaznici ili stanovnici koje bi potom mogle prozvati i otkriti sigurnosne agencije na Kosovu.
Iz svih fotografija primjećujemo da je bilo ljudi koji slabo poznaju pisanje albanskog jezika.
Svrha grafita
Ovi grafiti dolaze nakon snažnog srpskog angažmana u hibridnom ratu protiv Kosova u sigurnosno-političkoj sferi.
U kontinuiranim aktivnostima hibridnog rata Srbije protiv Republike Kosovo korištena su i pitanja u nastavku:
– Inzistiranje srpskog patrijarha Porfirija da uđe na Kosovo bez dopuštenja kosovskih vlasti.
– Kampanja Srbije protiv Kosova za članstvo u Vijeću Europe.
– Inzistiranje Vlade Srbije na nezakonitoj upotrebi dinara uprkos odluci CBK o upotrebi evra kao jedine službene valute na Kosovu.
– Pitanje udruživanja Srba.
– Krijumčarenje oružja na sjeveru Kosova.
Srbija je ova pitanja uključila u hibridni rat protiv Kosova i koristi ih na konstantan način, također raspirujući međuetničke tenzije u svom lažnom narativu o “ugroženim Srbima” u drugim regijama Republike Kosovo.
Sadašnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, u vrijeme dok je bio ministar propagande u režimu Slobodana Miloševića, poznat i kao srpski Gebelsi, imao je ulogu širenja lažnih vijesti i propagande. Sada nastavlja s istim stavom i kada je na čelu institucija Srbije kao autokrata. Ovu i slične vijesti prvi prenosi srpski medij Kosovo Online.
Temu grafita navodno montira vlada Srbije, jer u Srbiji medije kontrolira Vučić, pa bi on kroz te grafite uspio u svojoj propagandi izazvati viktimizaciju među međunarodnim i šovinizam u srpskom narodu. Zato nije slučajno da je za ministra informisanja izabrao Dejana Ristića, koji se, pre nego što je postao ministar, pobrinuo da kod učenika, nastavnika i srpskog naroda indoktrinira osećaj viktimizacije, genocida i šovinističkog nacionalizma među Srbima.
U prošlosti su, kao što je poznato svijetu, srpski političari u suradnji sa srbijanskom tajnom službom činili još grublje postupke optužujući Albance da bi potom opravdali svoje postupke.
Vrijedno je spomenuti i slučaj “Panda” u Peći, gdje je 1998. godine u jednom kafiću ubijeno 6 mladića srpske nacionalnosti. Za ovaj slučaj pred srpskim sudovima optuženo je i osuđeno nekoliko Albanaca. Specijalna jedinica UDB-e “Crvene beretke” odmah se osvetila ostalim nedužnim Albancima ubojstvima, mučenjima, nasiljem, zatvaranjem, pljačkom i raznim maltretiranjima. I sam Aleksandar Vučić 2013. godine javno je priznao da su ovaj ružni kriminalni čin počinile same srbijanske sigurnosne institucije, pripadnici specijalne policije i srpski kriminalci koji su tada djelovali, no kao akciju je isplanirala srpska UDB-a.
Dok je nakon terorističkog napada u Banjskoj u rujnu 2023. godine dokazano da Vučićev režim koristi srpske crkve na Kosovu za sklanjanje oružja i terorista.
Dakle, činjenice, analize i političko-sigurnosne okolnosti upućuju na to da je ovaj čin organizirala sama Srbija i njezine tajne službe.
